Red Hot Chili Peppers nastaju 1983. (ispočetka su se zvali Tony Flow And The Miracuously Majestic Masters Of Mayhem) kada počinju i sa prvim nastupima po losangeleskim klubovima. Prvotna postava uključivala je Anthonyja, Flea na basu, Hillela na gitari i Jacka Ironsa, iz Hillelovog i Fleainog prvog benda Anthyms (kasnije What Is This) za bubnjevima. Prvi album "Red Hot Chili Peppers" producirao im je Andy Gill, gitarist Gang Of Four, za drugi album "Freaky Styley" unajmilimi su kralja funka - Georga Clintona, no nijedan album nije postigao značajniji komercijalni uspjeh.

Nenadana smrt Hillela Slovaka od posljedica predoziranja heroinom jako je potresla sve članove benda, a pogotovo Anthonyja koji je i sam više puta opasno visio o tankoj niti koja ga je dijelila od smrti. Uzgred rečeno, u 24. godini odlazi na prvo u nizu odvikavanja koja od tada postaju dio njegove svakodnevnice, no pomogli nisu ni odlasci u izolirane predjele Mexica kao niti duhovno prosvjetljenje kod Dalaj Lame. Anthony se uvijek iznova vraćao drogi, a njegov opasan hobi nemalo je puta dovodio u pitanje i egzistenciju benda.

Uskoro na mjesto gitariste dolazi tada 17-godišnji John Frusciante s kojim 1989. snimaju album "Mother's Milk" (posvećuju ga tragično preminulom Hillelu Slovaku) s kojim i počinje njihov put ka svjetskoj slavi. Negdje u isto vrijeme Jacka Ironsa zamjenjuje Chad Smith koji ostaje u bendu sve do danas. 1991. izdaju "Blood Sugar Sex Magik" u kojem vrlo vješto spajaju funk i rock, a pjesma koja ih je vinula na sam vrh bila je "Under The Bridge" - priča o nadvožnjaku ispod kojeg se Anthony nekada drogirao s kriminalcima, ujedno i oda njegovom gradu, Los Angelesu. Nakon izlaska albuma kreću na veliku turneju zajedno sa Smashing Pumpkins, Pearl Jamom i Nirvanom, postaju jedan od najvažnijih bendova devedesetih i po prvi puta pune stadione širom svijeta.

Neposredno prije početka australske turneje iste godine, iz benda odlazi John Frusciante koji više nije mogao kontrolirati svoju ovisnost o heroinu, a bend se nakon velikog uspjeha ponovo nalazi u jakoj silaznoj putanji. Frusciantea mijenja Dave Navarro iz netom rasformiranih Jane's Addiction i ostaje s Peppersima punih sedam godina u kojima uspjevaju izdati tek jedan (čak i po Flei i Anthonyju) prosječan album "One Hot Minute".

Bilo je jasno da im nedostaje Frusciante i da kemija jednostavno ne postoji ako baš ta četiri čovjeka ne sviraju zajedno. Izliječeni Fruscinate vraća se u bend 1999. na Fleinu inicijativu - "Ako se John ne vrati ja napuštam bend". Njegov povratak ujedno označava i prekretnicu u povijesti Red Hot Chili Peppersa. Kod Frusciantea burna i loša prošlost ostala je zapisana na njegovom tijelu - brojne opekline i ožiljci vidljivi su po rukama i ramenima. Sam kaže da kad pogleda u neku svoju stariju sliku, kad je bio scary mršav i još vlasnik vlastitih zubi, ne prepoznaje tu osobu.

Ponovno okupljanje ovjekovječeno je najprodavanijim albumom u njihovoj burnoj karijeri i ogromnom medijskom halabukom. Zbog populariziranog posljednjeg dijela karijere recimo samo ukratko da se "Californication" prodao u 13 milijuna primjeraka u godinu dana, te pridonio daljnjem rastu popularnosti, dok je album "By The Way" dokazao da su Red Hot Chili Peppersi opravdano jedan od najvećih bendova današnjice. Dvostruki "Live in Hyde Park" je prigodni dokument koji zorno prikazuje snagu ove neobične četvorke dok kroče po samom na vrhu svjetske glazbene scene.



Frusciante - Za razliku od Anthonyja i Flea, ja se ne furam na spiritualno i duhovno. Da bih razvio pozitivnu energiju, dovoljna mi je jedna gitara i usporedba moje prijašnje bijedne egzistencije s mojom sadašnjom.



Flea - Droga nam ne predstavlja više ništa. Ok, povremeno zapalim koji joint. No ako ga nemam, nije kraj svijeta, ja evo više ne pijem ni alkohol. Meditiram svaki dan, budući da mi je važno da rastem i razvijam se kao čovjek, što se tada ponovno odražava u našoj glazbi. Svakodnevna borba s problemima samo me jača.



Chad - Mmh... što da kažem. Meni je hladno light pivo zakon, he-he...



Anthony - Razlika između postave iz 1991. godine za vrijeme albuma "Blood Sugar Sex Magik" i današnje postave ne postoji, jedina je promjena ta da smo odrasliji i zreliji, s mnogo više optimizma, volje za zdravim i ugodnim životom uz stalno stvaranje glazbe. Preporođeni? Itekako! Brinem se o sebi mnogo više. Bude trenutaka kada mi dođe da sve zaribam. Ali ne učinim to.



Postava
Anthony Kiedis: vokal
Michael Balzary Flea: bas
Chad Smith: bubnjevi
John Frusciante: gitara




Znam da ovo nitko neche chitati ali svejedno mi u komentarima ostavite svoje mishljenje i ,ako su utjecali na vas, recite mi kako su utjecali na vas...


PEACE

Hvala Mii. na novom dizajnichu... bwhahaha
Koliki post



Jel vam se svidja?

You're the colour,
you're the movement and the spin. (Never)
Could it stay with me the whole day long?
Fail with consequence, lose with eloquence
and smile.
I'm not in this movie
I'm not in this song.
Never
Leave me paralyzed, love.
Leave me hypnotized, love.

You're the colour,
you're the movement and the spin. (Never)
Could it stay with me the whole day long?
Fail with consequence, lose with eloquence
and smile.
You're not in this movie
You're not in this song.
Never

Leave me paralyzed, love.
Leave me hypnotized, love.
Leave me paralyzed, love.
Leave me hypnotized, love.



Priča mog ''života''.... u njoj se skriva sva istina i sve ono što je u mojoj glavi, tj. ono što želi biti... Želim da nije film mog života, da nije pjesma mog života... ali je opet svaka boja i svaki pokret ON... ali ne želim da bude... Neko vrijeme sam bila sretna šta ga se više uopće ne sjetim i ''da ga više ne volim'' ali to je zapravo bila samo želja... kao i tisuće ostalih mojih želja... ali ova želja je ona najjača... i želim da se ispuni kada on ne može biti dio mog života, a ni ja njegovog... tiho, tiho... čujete ovaj zvuk?! To je zvuk moje duše... ali kidanje mojeg rca ne možete čuti jer je tiho, a nikoga nije briga za to pa ne obraća pažnju na taj tihi zvuk... ali meni je taj najglasniji zvuk koji sam ikada čula.... Razdire mi uši... ne mogu ga podnijeti... mrzim ga... taj zvuk, ne njega...

e da... sretna nova

Dosadio mi je onaj blog... prestala sam ga pisati jer je umrla jedna meni jako draga osoba koju sam jako voljela i mislila sam da mi neće tako jako faliti...ali sam se očito prevarila... želim da se vrati i da bude uz ene kaokad sam bila malo dijete... molim te.... vrati ju... znam da nećeš jer joj je gora bolje, ali ipak želim da se vrati... 23. 12. i 27. 12. su 2 dana koja mrzim i želim da nestanu iako znam da su mi urezani duboko u pamćenje iako ja ne želim da budu tamo...



kao što je rekao jedan tip: NAJGORE JE PROŠLO, ALI SADA OSTAJU SAMO SJEĆANJA... a to je možda još gore nego taj dan... najtužniji dan... užas.... nikome ne želim da to prolazi sa svojom obitelji... ni najgorem neprijatelju... ne.... nikako... ni najgorem....